četvrtak, siječanj 26, 2012
Znamo da je bajka posebna književna vrsta namijenjena djeci, a bavi se nepostojećim i izmišljenim radnjama i likovima gdje se čudesno i nadnaravno isprepliće sa stvarnošću.
Ovdje ćemo ispričati jednu bajku za odrasle, pogotovo za one koji su tek stasali i bili su vrlo mali , ili se nisu ni rodili kada je ovdje bio rat.
Bajke inače započinju ovako: Bilo jednom davno, u nekoj dalekoj zemlji……Ova bajka započinje malo drugačije:
Bilo je to ne tako davne 1980. godine, u prekrasnoj neretvanskoj dolini, u malenom lučkom gradiću po imenu Ploče, u carskoj državi Jugoslaviji. Carska je zato što se u bajkama sve događa u carstvima i kraljevstvima. Baš te 1980.godine carski namjesnici (političari iz Ploča) bez pitanja svojih podanika mijenjaju ime grada Ploča u Kardeljevo, po imenu jednoga od vladara jugoslavenske carske pokrajine Slovenije – Edvardu Kardelju. Nikada se nije saznalo zašto je baš Kardelj bio tako značajan da se po njemu nazove maleni gradić daleko na morskoj obali.
To Kardeljevo na papiru, a Ploče u srcima i narodnom govoru bio je gradić sa 5.300 stanovnika (bez okolnih naselja), a zaposlenih je bilo više od polovice te brojke. Pučani – podanici toga vremena mogli su birati gdje će raditi, a bome su i iz okolnih dijelova carevine dolazili ovdje živjeti i raditi. A imalo se gdje raditi, i razonoditi, rekreirati, baš se moglo birati:
Luka Ploče, Azbest, Kartonplast, Pneumatik, Hoteli Jadran, Turist-biro, Osnovna privredna banka (Pločanska),HIT-OOUR Merkur, PTT, Građevinska radna organizacija «Ploče», «Brodometal», «Brodokomerc» «Neretvanski gusar» Komin, «Tehnokristal», Poljoprivredna zadruga Komin, Poljoprivredna zadruga «Jedinstvo» Rogotin, «Interšped», «Jadrantrans», Jedriličarski klub «Jadran», Odred izviđača «Vlado Bagat», Radio amaterski klub «Gojko Ujdurović», UPI Sarajevo-Kardeljevo, Auto moto društvo, «Transjug» Split-poslovnica Kardeljevo, «Jadroagent» -poslovnica Kardeljevo, «Jugoagent»-posl. Kardeljevo, «Jugošped» - posl. Kardeljevo, «Transjug»-poslovnica Kardeljevo», Emona» poslovnica Kardeljevo, «Astra» poslovnica Kardeljevo, «Energopetrol» posl. Kardeljevo», Šipad»-posl. Kardeljevo, Elektro-Neretva Ploče….
I tako, podanici iz cijeloga jugo carstva dolazili su i odlazili, gradić se razvijao i cvjetao. Podanici su godinama od svojih plaća odvajali po 1% i 2% za izgradnju škola, sportske dvorane, dječjeg vrtića, izgradnju rive. Minirala su se brda i gradili se neboderi, pa je maleni gradić imao sve ljepšu i ljepšu vizuru i sa mora, i sa kopna.
Ali car iz prijestolnice Beograda imao je silnu želju da sa svojim plemenom definitivno zavlada cijelim carstvom, i da njegova vjera bude vjera svih podanika. Malo se preračunao, druga su se plemena pobunila i započeo je rat. Bez straha i razmišljanja, sve što je moglo diglo se da obrani svoj dom i domovinu, koja je u carstvu bila poznata kao vrlo bogata. Zapravo, ne baš svi. Oni najpokvareniji, najpodliji, najstrašljiviji ostadoše! I započeše nešto što su nazvali privatizacija. Rat je dugo harao, puk je čudu i šutke gledao, preživjeli ratnici su se počeli vraćati kući. A što su tamo našli? Ništa! Sve je nestalo, privatizirano! Veliko jugo-carstvo se raspalo, car je umro, a u našemu, hrvatskome dijelu bivše carevine polako se počelo stvarati novo, malo carstvo, bez vidljivoga cara, ali sa dvjestotinjak novih carevića koji su prigrabili sve što je ovaj narod desetljećima stvarao i gradio.
Ne, ova bajka - za razliku od drugih, ne završava sretno. Pučani-podanici su razočarani, prestrašeni, siromašni, ogorčeni i gladni! Nema više onih silnih tvornica, agencija ni poslovnica, nema posla, nema šušura! Gradić iz ove bajke tone u sivilu! Godinama se ništa ne gradi već se prodaju i zadnji ostaci građevina iz jugo carstva, podanicima se baca (antracitna) prašina u oči i pluća, raseljavaju se i odlaze iz svoje zlatne doline, ali i dalje šute.
U bajkama pobjeđuje dobro, a u ovoj bajci još uvijek je pobjednik zlo. Znači da bajka još nije gotova. Kada se obespravljeni podanici dignu, promijenit će se i lice ove zemlje, a kraj naše bajke bit će sretan. Za one koji prežive!
ponedjeljak, siječanj 23, 2012
Danas je u organizaciji Udruge Lijepa naša, u okviru projekta BEWMAN u Pločama boravio Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner. Obišao je cijelu Hrvatsku tumačeći stanovništvu važnost zbrinjavanja EE otpada. Obzirom na kratko vrijeme koje je mogao odvojiti na dolasku sa Hvara, a prije odlaska na Pelješac, napravili smo maksimalno koliko se moglo. U edukaciji se najbolji rezultati postižu radio emisijama, jer ih mnogi slušaju, a mi smo organizirali razgovor o ovoj prevažnoj temi na metkovskoj Radio Delti, i na našoj radio postaji u Pločama. Za srednjoškolce je gospodin Piršić održao predavanje uživo. Mladi su bili vrlo zainteresirani, jer im je tema bliska (otpad kao mobiteli, račinala i sl.), ali je vremena bilo doista malo. No, osnovne i najvažnije činjenice kao što su npr. da se u tome opasnome otpadu kriju mnoge izuzetno štetne tvari kao što su živa, kadmij, olovo i dioksin . Ali baterije kao otpad mogu poslužiti i kao vrijedan izvor nikla, kobalta i srebra. Nećete vjerovati, ali jedna tona starih računala sadrži više zlata nego što se može dobiti iz 17 tona zlatne rudače! Ali nije preporučljivo zbog toga kopati po tim računalima, jer vam ih takve neće preuzeti sakupljači, a i vrlo je opasno po zdravlje. Dakle, i smeće može biti zlata vrijedno, iako nije zlato smeće, naravno, ali u smeću vrlo često zna biti zlata. Električni i elektronički (EE) otpad je opasani otpad koji sadrži mnoge tvari štetne za zdravlje ljudi i za okoliš pa je s takvim otpadom potrebno postupati s osobitim oprezom. Nije dozvoljeno EE otpad odlagati zajedno s ostalim otpadom iz domaćinstva, već ga je potrebno izdvojiti i predati ovlaštenim sakupljačima. Na svim električnim i elektroničkim uređajima nalazi se oznaka za označavanja odvojenog sakupljanja EE otpada:
U RH postoji organizirano zbrinjavanje EE otpada, za građane posve besplatno. Potrebno je samo nazvati broj 0800 444 110, i oni će vam reći kako doći do najbližeg ovlaštenog sakupljača, a ako je ee otpad teži od 30 kg sakupljač će doći do vašega stana. Na taj način pomažete i očuvanju okoliša i zdravlju ljudi.
Iako se na prvi pogled ne čini važnim, ali je činjenica da najveći dio e otpada sadrži tvari koje su toksične i kancerogene, ili takvima mogu postati ako se uređaj nakon prestanka korištenja ispravno ne zbrine.
petak, siječanj 20, 2012
Kažu da su danas blogovi zastarjeli, a da su u điru internetske društvene mreže kao što su Facebook ili Twitter. Imam ja profil na Facebooku, ali mi je puno, puno draži moj «zastarjeli» blog. Da me pitate zašto, nemam pojma! Možda baš zato što je na Facebooku sve nekako predvidljivo, tamo su svi prijatelji, i nema vike i galame anonimaca kao ovdje.
U subotu, 21. siječnja 2012. ovaj blog puni pet godina postojanja. Ne znam koliko ih još ima ovako «starih», vjerujem da je malo ljudi ustrajalo punih pet godina komunicirati sa nevidljivim, nepoznatim i često vrlo neugodnim posjetiteljima.
"Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati"(Ivo Andrić)!
Nikada ne treba reći "nikada", ali zbog mnogo razloga nekako sam sigurna da šestog rođendana Lijepe Naše Neretve neće biti.
Nekima na radost, nekima na žalost!
utorak, siječanj 17, 2012
Žao mi je što nemamo zeleni telefon, jer građani stalno prijavljuju eko nerede na koje nailaze. Samo danas imali smo dvije pritužbe, jer ljudi nisu obaviješteni kome se obratiti za slučaj incidenta u prirodi ili okolišu pa im je nekako najprirodnije obratiti se našoj udruzi.
Kao pomoć građanima u takvim situacijama, među našim linkovima naći ćete i onaj KOMUNALNO PLOČE, pa se možete i njima obratiti. Vjerujem da će pomoći, jer to znam iz vlastitog iskustva.
Ponekad se građani iz osobnih razloga ne žele predstaviti, ali ne mogu ni podnijeti nered koji se lako može dovesti u red. U konkretnom slučaju radi se o području uz magistralu, podno Lovornika. Građanin pretpostavlja da se prevrnuo kamion sa smećem, koje je dospjelo do same magistrale. Iako je Jadranska magistrala cesta državnog reda, smeće je naše, a ne državno, i bilo bi dobro da ga pločanski komunalci pokupe, jer je za sve putnike koji prolaze magistralom to slika nas i našega grada. Usrdno molim komunalce da to hitno uklone!
Druga je pritužba mnogo ozbiljnija i složenija, a problem svakako ne može rješavati bilo koja udruga. Jedan ogorčeni mještanin Komina zvao je ljut na državne institucije koje dozvoljavaju bespravno i divlje korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta na predjelu Luke između Kule Norinske i Komina, jer ništa ne poduzimaju na zaštiti od krda krupne stoke, napose krava. Kaže kako je danas otišao obići svoje mandarine, i tamo našao dio toga stada. Tvrdi da čovjek (rekao je i njegovo ime) čije je stado dobiva i državni poticaj, a stoka luta po tuđim pašnjacima i voćnjacima. Uzaludne su žalbe na sve strane: ama baš nitko ne želi pomoći i razriješiti ovaj osjetljivi čvor.
Mi to pogotovo ne možemo riješiti, ali i dalje ćemo biti na usluzi svim građanima barem toliko da ih uputimo kome se mogu obratiti za konkretni problem.
Smeće uz magistralu, ispod Lovornika
nedjelja, siječanj 15, 2012
Kladim se da ćete od prve pogoditi gdje sam danas bila. Naravno, na ušću, na najljepšem dijelu neretvanske doline. Bura je baš dobro derala, hladnoća se uvlačila u kosti, vjerujem da je temperatura bila ispod nule. Oseka je velika, a mir i tišina nevjerojatni su: čuju se samo krici galeba i vjetar što zavija u borovima. Zrak miriše neopisivo, iako na momente donese i miris dima. To pale močvare, polja, što li?! Na putu za ušće ispod Galičaka se vidio otvoreni plamen i veliki dim. Na drugoj strani Neretve, točno preko puta ovoga plamena također gori, samo je oblak dima manji. Jučer sam u Peračkom Blatu vidjela isto. Koji je to vrag? Svake godine u ovo doba - ista slika. Ali, da se ne ponavljam pročitajte lanjski post o tome: POŽAR - MALA NEPAŽNJA SA VELIKIM POSLJEDICAMA! Ne znam kako se ljudi ne boje paliti pored tako jake bure kakva je danas puhala, jer vatra vrlo lako može izmaći kontroli.
Dok sam šetala prema svjetioniku, vidjela sam puno razbacanog tucanika na cesti, a pokraj asfalta rupe iz kojih je taj tucanik izvađen. Ne mogu vjerovati, ali očigledno i to kradu, pa su u žurbi puno toga i rasuli po cesti. Eto posla policajcima!
Doista je bilo izuzetno hladno, ali sam ipak prošetala ispod borova, gdje nema sunca. A tamo – svašta. Ista, stara priča: razasuto smeće i pocijepane «ograde» zaostale od ljeta vijore na sve strane. To je proizvod ljudskog nemara i lijenosti. Onima koji će opet zamijeniti teze i napadati mene što o tome pišem, a ne one koji to čine napominjem da ni Neretva, ni more, ni Hercegovci nisu mogli donijeti npr. jedan veliki ležaj koji je «posađen» ispod bora, a pokraj njega je velika crna vreća puna smeća, uredno zavezana. Da čovjek pošizi! Uvijek mi tako svu ljepotu ušća zatruju te ružne, prljave slike!
Gori na sve strane
Oseka - prekrasan pogled na oblake, Pelješac i more
Lažaj usred mora, i ležaj ispod bora! Tko ih je tu postavio?
Krade li se to i tucanik?
Slike koje raduju: ptice nebeske na ušću
Slike nemara i lijenosti:
"Ograda" oko kampa RIO! Strava!
Povratak u stvarnost: iznad moje zgrade ispod izvidnice, umjesto ptica gnijezde se dalekovodi i mobilni tornjevi!
Foto: Ana Musa
subota, siječanj 14, 2012
«Budi svoj!» – rekao je hrvatski književnik August Šenoa. Tko nije svoj- svačiji je, a zapravo nije ničiji. K'o ničiji ćuko koji podvijena repa lunja gladan, jadan i izgubljen od jednoga do drugoga prolaznika, a svi ga tjeraju, nitko ga neće. Za Hrvatsku je sigurno bolja bilo kakva suverena svoja, hrvatska politika, od aneksije naše zemlje nedemokratskoj, truloj, korporativnoj europskoj federaciji. Poznata glumica Mira Furlan jednom je rekla: "Sve se na kraju svodi na to tko će više, brže i vještije pokrasti sve što se može pokrasti od naroda koji za vrijeme dok ga lažu i kradu, gleda televiziju". Ovo je neporeciva istina.
Vlado Gotovac, veliki hrvatski političar, filozof, pisac, humanist i najbolji govornik kojega smo ikada imali govorio je još 1989. godine: „Mi živimo u situaciji posvemašnjeg plutanja, u kojoj su gotovo svi događaji slučajni, u kojoj su gotovo svi pothvati bez nacionalne fizionomije, u kojoj je moguće da Hrvatska postane bilo što: obična europska provincija, potpuno devastirana, europsko smetlište, prostor tehnološki zastarjelih programa, europska spavaonica, prostor jeftinog i nezaštićenog turizma… – dakle, bilo što od onoga što Europa, koja nam je u svakom pogledu superiorna, može namijeniti onima koji ne odlučuju sami o svojoj sudbini u skladu sa svojim zamislima“. U ovim njegovim riječima jasno se naslućuje kako bi se opredijelio na referendumu da je danas živ. A da je živ imali bismo barem jednog domoljuba da nas vodi, on je Hrvatsku i svoj narod ljubio iznad svega. Njega već odavno nema, ali nam njegove riječi mogu biti zvijezda vodilja.
I povijesna Radićeva rečenica: «Ne srljajte kao guske u magli» vrlo je inspirativna, i svakome bi građaninu Hrvatske trebala biti na pameti kada pođe na glasanje.
Valja češće pogledati i u Bibliju, knjigu prošlosti i budućnosti, u kojoj je do u detalje opisana budućnost svijeta. U Danijelovu proročanstvu (Dn 2,31-45) opisana su sva svjetska carstva kroz povijest: Babilonsko, Perzijsko, Grčko i Rimsko carstvo, kao i njihova propast. Posljednji pokušaj formiranja svjetskog carstva opisan je riječima „A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom..“ Ove se proročanske riječi odnose na pokušaj formiranja petog svjetskog carstva, kojih je kroz povijest bilo više (Napoleon, Hitler). No, posebno se to odnosi na današnju EU ropsku uniju, kao neuspjelu kopiju Rimskog carstva i po bezboštvu i opačini koja je ista (ako ne i veća) kao u starome Rimu, i po jakosti i trajanju carstva. EU ropska je unija pukla, svi to vidimo, tone kao Titanik, a svi se prave da to ne primjećuju. Ni dični nam političari to ne vide, važnije im je biti na platnome spisku zapadnjaka od sudbine njihove države. A našoj je sirotici, koju su generacije Hrvata sanjale stoljećima, tek 20 godina. Razjapljenih usta EU zvijer čeka da nju i nas ovako malene proguta zauvijek. Zar netko misli da je onim mračnim euro- likovima u tamnim odijelima stalo do Hrvatske? Baš njih briga, oni nikada neće živjeti u njoj. Važan im je samo interes, zbog kojega mala grupa umreženih svjetskih moćnika stvara nove centre vlasti. Ova korporativno – bankarska nakaza kojoj se već jasno naziru obrisi stvorena je u korist svjetske fašističke korporativne super države koja se upravo rađa, da bi uništila nacionalne države, i isisala njihova bogatstva.
Sigurna sam da će na referendumu više od 50% građana Hrvatske zaokružiti PROTIV, ali jako se bojim da će službeni rezultati biti natpolovično ZA. Daj Bože da griješim.
srijeda, siječanj 11, 2012
Danas je u prostorima Grada Ploča održan prvi sastanak radne skupine koja će sudjelovati u reviziji programa ukupnoga razvoja Grada Ploča. Revizija inače dobroga programa kojega je 2008. u suradnji sa tadašnjom vlasti sačinila DUNEA nužna je zbog dinamike i brzine gospodarskih promjena, pa će ona omogućiti planiranje kontinuiranog razvoja Grada u budućnosti.
Izmijenjeni i dopunjeni dokument programa ovoga puta neće raditi dubrovačka DUNEA, već splitski MICRO projekt koji je najveća hrvatska konzultantska tvrtka s dugogodišnjim iskustvom na planiranju, pripremi i provedbi razvojnih projekata, koja kontinuirano kreira rješenja bazirana na znanju neophodnom za podizanje kvalitete života. Koordinator programa je Domagoj Burica, konzultant Mikro grupe, a od strane Grada voditelj i koordinator je dogradonačelnik Goran Kovač sa nekoliko suradnika. Inače, radna grupa je formirana na principu zastupljenosti ključnih predstavnika tvrtki, institucija, obrtnika, udruga građana i civilnog društva s područja Grada Ploča, a jedan dio je sudjelovao i u izradi osnovnog dokumenta iz 2008. godine.
Cilj kojem teži svako planiranje od državne pa do županijske i gradske razine je održivi razvitak, a taj razvitak trebao bi objedinjavati tri cilja: gospodarski, socijalni (društveni) i ekološki. On mora postati dominantna odrednica u svim strategijama razvoja, a definira se kao razvoj koji izlazi u susret potrebama sadašnjih generacija, ali da ne dovede u pitanje mogućnosti zadovoljavanja potreba budućih generacija.
2008. godine u Programu je zapisana vizija našega Grada: da Ploče postanu infrastrukturno najrazvijeniji grad Dubrovačko-neretvanske županije s visoko razvijenom socijalnom i zdravstvenom skrbi, uz valorizaciju svih raspoloživih prostorno-prometnih, strateških i gospodarskih potencijala u svrhu postizanja pune zaposlenosti. Koliko je od toga ostvareno do danas neka građani sami prosude.
Jedan pametan čovjek (Gerhard Schröder) još 2004. godine je rekao: „Svaka generacija mora riješiti svoje zadatke i ne smije ih ostaviti sljedećim generacijama – ovo je osnovna zamisao održivog razvoja i ona uključuje i globalnu perspektivu“.
Zato je dobra ova inicijativa Grada Ploča, jer pokušava slijediti tu osnovnu zamisao!
Iz prve ruke saznali smo da su u 2011. godini u Luci Ploče dominirali rasuti tereti s gotovo 80 posto udjela u cjelokupnom pretovaru. Znamo i kome su ti rasuti tereti namijenjeni. Također znamo za potrebu rješavanja problema trafostanice, bez koje „nema budućnosti ni za grad ni za luku“(citat: I. Pavlović u Dubrovačkom vjesniku). Građani je neće tamo gdje je predviđena, lokalni političari dugo i mudro šute, a struja je svima potrebna. Predložena varijanta (A) trase magistralnog plinovoda Ploče - Dubrovnik (pokraj Baćine) također je jedan od indikatora da nam se na Dobrogošću sprema termoelektrana, i da je to jedino što nam preostaje. Sve se vrti oko proizvodnje struje: i trafostanica, i ugljen i termoelektrana. Ploče su, izgleda, idealne za sve nabrojano! Obećava se sigurnija dobava i opskrba električnom energijom sukladno razvoju potrošnje kroz povećanje proizvodnje i izlazak Hrvatske na otvorena tržišta električne energije. Napredno (?) tehničko rješenje termoelektrane Ploče ložene kamenim ugljenom će, kažu (u HEPu) značajno doprinijeti očuvanju konkurentnosti, osiguranju budućnosti i razvoju luke Ploče! Čak obećavaju i ono što se kosi sa zdravim razumom: uklanjanje CO2 koji je, inače, najznačajniji staklenički plin, a najveća emisija nastaje upravo pri izgaranju ugljena.
Na svome nedavnom putu po Europi Zoran Lončar je fotografirao termoelektranu koja se nalazi između Kölna i Aachena, pa se može zorno vidjeti koje nas ljepote čekaju.
Foto: Zoran Lončar
ponedjeljak, siječanj 9, 2012
Nekoliko zadnjih dana stare, i osam prvih dana nove 2012. provela sam sa svojom obitelji u Vukovaru. Događanja je bilo u izobilju!
Najprije smo iza Božića otišli u šokačko selo Retkovci na njihovu Božićnu priredbu. Bio je to impresivan i nezaboravan doživljaj. Selo je veličine Komina (po broju stanovnika), a isto kao i kominjani zajedništvom znaju napraviti čudesa.
Fotografije iz zadružnog doma sela Retkovci
Novogodišnju noć proveli smo na prepunom gradskom trgu, uz kuhano vino i pjesmu Kiće Slabinca, a sve je ukrasio veliki vatromet.
Iza proslave Nove godine uspjela sam u Vukovaru organizirati edukativni boravak poznatog hrvatskog ekologa Vjerana Piršića, koji je u sklopu EU projekta osvješćivanja stanovništva Hrvatske o važnosti EE otpada držao predavanja u nekoliko većih slavonskih gradova. Imali smo prijam kod gradonačelnika, a o eko planovima smo govorili i na Hrvatskom radio Vukovaru. Bilo mi je posebno važno da pomogne braniteljima iz udruge Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora koji žele realizirati projekt vezan uz rijeku Vuku (po kojoj je grad dobio ime). Obišli smo Ovčaru
i Memorijalni centar, ali i arheološki lokalitet Vučedol gdje se oko 3000.godine prije Krista pojavljuje vučedolska kultura, i kada u Vučedolu živi između 2000 i 3000 stanovnika. Bio je to jedan od najvažnijih centara toga doba.
Moram napomenuti da će u organizaciji naše udruge gospodin Piršić doći i u Ploče 23. siječnja i održati predavanje u pločanskoj Srednjoj školi, koja je članica međunarodnih eko škola, o čemu se kod nas, nažalost, malo zna.
U Vukovaru oduvijek postoji posebna kultura očuvanja okoliša. Zato i ne čudi činjenica da se uz obnovu grada obnavljaju i gradska izletišta. Najpoznatije gradsko izletište i rekreacijsko područje s uređenim šumskim trim stazama je Adica - riječni otok (ada) koji je u cijelosti omeđen starim i novim tokom rijeke Vuke, sa stoljetnom šumom i močvarnim područjima rijeke Vuke.
Na gornjoj slici:detalj iz Adice Donje slike su iz centra Vukovara: porušeno i obnovljeno
Ali, nije cijeli boravak bio samo lijepo druženje i izleti. Na pravoslavni Badnji dan, 6. siječnja u Borovu je policija oduzela od nekoliko osoba pet zastava Republike Srbije i jedan pištolj, a od jednog 17-godišnjeg klinca oduzeta je beretka sa znakom dvoglavog orla. Još dva mlada vukovarca imala su kape sa oznakom dvoglavog orla. U Mirkovcima je bilo još više izgreda. Prilikom paljenja badnjaka dvojici mladića od 24 i 18 godina oduzete su dvije zastave Republike Srbije, a od trećeg,18-godišnjeg ljubitelja propale četničke tvorevine oduzeta je crna beretka s dvoglavim orlom. Njihov 16-godišnji sumještanin nosio je maskirni kombinezon na kojemu je bila oznaka dvoglavog orla i amblem s natpisom 'Vojska Republike Srpske Krajine'. Vidljivo je da ovo nisu samo sporadični slučajevi, ali naša vlast ni prije (i prošlih godina bilo je isto), a ni sada uopće ne mare za to. Da je, ne daj Bože – polupan samo prozor na nekoj srpskoj kući, novine i drugi mediji bili bi puni Pupovca, Stanimirovića i branitelja ljudskih prava. O ovome što se događalo 6. siječnja 2012. u i oko Vukovara sa tim četničkim obilježjima i oružjem, ni jedan od njih nije ni zucnuo. Nisam uočila ni da su mediji o tome pisali.A što ćete, takva nam je dična domovina uzduž i poprijeko.
Na povratku u Ploče, idemo opet preko drage nam države BiH. Bezbroj puta tuda smo prošli, a svaki puta sve je različito. Pratila nas je magla, kiša i snijeg, koji je zabijelio već kod Zenice. Najviše ga ima u Sarajevu i oko njega sve do Ivan planine, iako je to puno, puno manje nego prijašnjih godina.
Strah me i pomisliti što nas čeka ovo ljeto, jer je i rijeka Bosna vidljivo nižeg vodostaja, a o Neretvi da i ne govorim. Odmah iza Konjica mjestimično nestaje, nema je. Nedostatak kiša i snijega isušio je našu ljepoticu u gornjemu dijelu do neprepoznatljivosti. Nema onih bujnih obala i prekrasne zeleno-plave boje. Neretva teče kao maleni potok. Pošto je u međuvremenu pao mrak, nisam vidjela kakvo je stanje vode kod nas. Bolje da ne vidim, makar ću mirnije zaspati!
Neretva između Konjica i Jablanice 8. siječnja 2012.
utorak, prosinac 27, 2011
Zadnji dani i sati ove godine brzo otkucavaju. Iako već sada znamo da će nam se želje za boljim životom u 2012. godini teško ostvariti, svi u ovo blagdansko vrijeme sanjarimo neke svoje snove.
A što ja kao ekolog želim vama, sebi, našem gradu i dolini?
Da nam iz Luke ne praši više, i da spas ne čekamo samo od kiše!
Da političari mirno ne spavaju, dok nam se ulice urušavaju!
Da nam se ne desi više nikada, da nam na glavu padne fasada!
Da se imanje konačno podijeli, i svatko dobije ono što želi.
Da nam Neretva i dalje blista, plava i čista, puna turista.
Da nam Dolina zlatna ostane, i zbog ljepote da hit postane.
Al' neće bit tako ako je istina da nas čeka turska lužina.
Još uvijek ne znam za kiseline, ali i lužina strašno me brine.
I na kraju kažem vam svima, teška će biti iduća godina!
Ipak je želim punu veselja uz ispunjenje snova i želja!!!
